Predizborno vrijeme pogodan je trenutak u kojemu nas stranke zasipaju obećanjima i tzv. programima u kojima je korištenje fondova EU redovita tema i jedno od važnijih predizbornih obećanja. Iako u ovome trenutku vodeće stranke nisu pokazale svoje programe, već više bave nazivima i podjelom funkcija, EU fondovi će neminovno isplivati jer su čak i stranačke neznalice naučile kao papagaji ponavljati da treba popraviti iskorištenost EU sredstava jer će to omogućiti rast i razvoj.
Isto onaj rast i razvoj koji oni nemilice koče, imenovanjem stranački podobnih nesposobnjakovića i tek ovlaš poznavatelja koncepta EU financiranja. Činjenica jest da niti jedna stranka u Hrvatskoj u ovome trenutku ne može, u okviru kadra kojim raspolaže, ponuditi 50-ak dovoljno kompetentnih i stručnih ljudi koji bi zauzeli vodeće pozicije u institucijama koje čine okvir za korištenje fondova EU.
Kad se tome pridodaju najave o mjestima u krucijalnim ministarstvima za korištenje fondova EU koja su, prema medijskim napisima, već podijeljena, korisnici mogu sjesti i plakati jer će pozivi i dalje kasniti, greške se događati, a u sustavu će za to odgovarati – NITKO!
Nažalost, korisnici sredstava toliko su izluđeni,a vjerujem da su izluđeni i obični službenici koji rade na projektima, da će biti zadovoljni ako u njihovu instituciju bude imenovana osoba koja će dolaziti na posao svaki dan i koja će pustiti one koji znaju da odrade svoj posao.
Trebamo li očekivati nekakav kontinuitet u korištenju fondova EU u smislu strateških ciljeva? Vjerojatno ne. Reforma školstva koju je zagovarala jedna opcija, potpuno je modificirana od strane druge. Planovi za gospodarenje otpadom jedne opcije, u potpunosti je okrenula druga, a nedostatak jasnih smjernica očekujemo i u budućnosti. Nema veze što ne koristimo EU sredstva za one projekte koje moramo provesti kako bismo ispunili obveze po EU direktivama. I ne samo to, nego ćemo zbog nečinjenja u pojedinim slučajevima plaćati penale. I tko će za to odgovarati? Podsjetimo se – NITKO!
Upravo zato bi bilo idealno kada bi u ovaj sustav došli ljudi koji zaista žele raditi svoj posao i koji bi pokazali određenu razinu entuzijazma za poboljšanje situacije, kad već znanja nedostaje.
Osoba koja zasjedne u Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU u sljedećem mandatu mora biti proaktivna i otvorena za suradnju s korisnicima. Mora biti spremna na to da sustav ne funkcionira i da nemamo dovoljno pripremljenih projekata. Istovremeno, postoji spor i trom sustav koji je preopterećen svom silom pravila koja su potpuno nepotrebno zakomplicirala i otežala rad onih nekoliko mohikanaca unutar svake institucije koji se zaista trude.
Novog će ministra ili novu ministricu dočekati razmišljanje o programiranju za sljedeću financijsku perspektivu koje će, opterećeno Brexitom, sigurno dovesti do pritiska razvijenijih država na manje razvijene da ne traže sredstva ukoliko ih ne mogu potrošiti. Jednako tako, dočekat će ga/ju izvještavanje o korištenju sredstava iz perspektive 2007. – 2013. u kojoj se nismo proslavili, ali i pregovori oko financiranja nekoliko ozbiljnih projekata, poput onoga za izgradnju Pelješkoga mosta.
U svakome slučaju, radi se o vrućoj stolici koju može preuzeti ili potpuna neznalica koja nema pojma s čime će se susreti ili netko tko odlično poznaje pravila i sustav te zna s kolikim minusom ulazi u igru, ali je spreman/na na težak u mukotrpan rad.
Koga će vodeći ljudi najjačih parlamentarnih stranaka izabrati i tko će na to pristati, veliko je pitanje jer svi koji radimo u ovom sektoru znamo da većina hrvatskih političara o EU fondovima i procedurama zna vrlo malo ili ništa. Uzevši u obzir da su nam lobistički kapaciteti u Briselu jako slabi, a da su oni jako važni kada su fondovi EU u pitanju, ne možemo reći da s optimizmom gledamo na budućnost.
Autor: Ariana Vela
Hrvatski
